Postojeća kuća se nalazi u gustom urbanom tkivu jednog zagrebačkog naselja. Nekadašnje pitome prizemnice zamijenile se višestambene zgrade sa očitom idejom maksimalne eksploatacije broja kvadrata. Nekadašnji ruralni kontekst postaje urbanizirani krajolik bez osobitih kvaliteta.

Zatečena situacija je omogućavala sličan rezultat, ali se pristupilo sa drugačijom idejom. Umjesto kvantitete i maksimalnog gradnje, fokus je stavljen na kvalitetu prostora i življenja. Nekadašnje dogadnje pomoćnih građevina su ostavile kuću dobrim dijelom u mraku. Predlaže se reorganizacija pomoćnih građevina i spajanje sa prizemljem tako da se istovremeno stvori ugodan i prostran stambeni prostor koji omogućuje korištenje vanjskih površina za različite funkcije – natkrivena terasa, predvrt, parkiranje, pristup.

Prizemlje tako postaje rekonstruirana baza, na kojoj se nekadašnje potkrovlje mijenja novim volumenom kata. Nove intervencije se jasno diferenciraju – tuljac sa spiralnim stubištem, novi kat sa novom formom jednostrešnog krova, baza koja se definira meandrirajućim zidom koji dobiva nove otvore, ulaze, služi kao nosač pergola itd. Pomalo idealistično, projektu se pristupilo sa idejom reorganiziranja kuće tako da se maksimalno počne koristiti cijela parcela